Mala djeca često najradije spavaju uz roditelje, pa nije neobično da se tijekom noći presele u bračni krevet. No kako dijete raste, prostor za spavanje postaje sve tijesniji, čak i u velikom bračnom krevetu. Tada često prvi nastrada tata koji, htio-ne htio, završi na kauču ili u radnoj sobi. Ako želite da dijete počne spavati u vlastitom krevetiću, donosimo nekoliko jednostavnih savjeta koji će vam pomoći da ga naučite ne samo spavati samostalno, već i samo zaspati.
Kako funkcioniraju navike spavanja kod djece?
Mnogi roditelji nisu svjesni da se navike spavanja kod djeteta oblikuju već tijekom trudnoće i u prvim mjesecima života. Ono što danas izgleda kao simpatično i praktično rješenje (spavanje zajedno s roditeljima), kasnije se može pretvoriti u rutinu koju će biti zaista teško promijeniti. Dijete povezuje spavanje s određenim okruženjem, zvukovima, mirisima ili prisutnošću roditelja. Upravo zato je važno od početka stvarati dosljedne asocijacije povezane sa spavanjem, koje će djetetu pomoći da se osjeća sigurno i u svom vlastitom krevetiću.
Kako naučiti dijete spavati u krevetiću?
Odmah na početku moramo naglasiti da savjeti navedeni u našem članku nisu zajamčeni recept za uspjeh. Dok jedan trik može djelovati kod 100 djece od njih 100, drugi možda neće funkcionirati kod većine njih. Svako dijete je individualno i jedinstveno, svako drugačije reagira na prvo uspavljivanje u dječjem krevetiću. Isprobajte različite savjete i ako dijete na njih loše reagira, nemojte ga nepotrebno forsirati. Možete ih pokušati ponovno primijeniti za nekoliko dana ili tjedana.
Priprema djeteta za spavanje
Prije nego što počnete eksperimentirati s određenim tehnikama, korisno je pripremiti okruženje tako da dijete prirodno povezuje taj prostor sa spavanjem. Ključno je stvoriti predvidljivu rutinu spavanja koja se svaki dan ponavlja na isti način. Dijete će je brzo usvojiti i početi povezivati sa spavanjem.
- prigušeno svjetlo ili noćna lampica,
- kratki ritual (maženje, uspavanka, nježno šaptanje),
- isto vrijeme odlaska na spavanje,
- mirna atmosfera bez ometajućih zvukova,
- čista i ugodna posteljina.
Takva rutina može cijeloj obitelji znatno olakšati prijelaz na samostalno uspavljivanje.
Savjeti za novorođenčad
Najbolje razdoblje za učenje djeteta da samostalno zaspi u vlastitom krevetiću jest odmah nakon rođenja. Vjerojatno ćete uživati i u trenucima kada svoje dijete uspavate u naručju, no među omiljene načine spada i uspavljivanje u kolicima ili u krevetiću. Malenu djecu dovoljno je nakon hranjenja i presvlačenja staviti u krevetić ili kolica, eventualno ih malo zaljuljati i uskoro će zaspati. Ako dijete odmalena naviknete da nakon što ga položite u krevetić izađete iz sobe, kasnije mu to neće predstavljati problem.
Novorođenčad vrlo osjetljivo reagira na promjene, zato je važno postupati polako. Ako dijete zaspi u naručju, možete početi tako da ga stavite u krevetić prije nego što potpuno zaspi – u pospanom, ali budnom stanju. Taj je trenutak ključan za razvoj samostalnog spavanja jer dijete postupno uči zaspati bez fizičke prisutnosti roditelja.
Kako naučiti jednogodišnje dijete zaspati u krevetiću?
Ako ste dijete do prve godine dugo uspavljivali ili mu čak dopuštali spavati s vama u bračnom krevetu, prijelaz na samostalno uspavljivanje u krevetiću može biti malo zahtjevniji, ali nije nemoguć. Prvi savjet je upoznati dijete s krevetićem i izvan vremena spavanja te ga koristiti kao sigurnu ogradicu za igru, primjerice kada trebate skuhati ručak ili nakratko otići u kupaonicu. Drugi provjeren savjet je uspavljivati dijete u krevetiću tijekom popodnevnog spavanja, a tek nakon nekoliko dana pokušati isto navečer. Krevetić može biti i dalje u vašoj spavaćoj sobi, a tijekom uspavljivanja možete biti uz dijete. Kada se dijete na to navikne, možete izaći iz sobe odmah nakon što ga položite u krevetić.
Oko prve godine života navike spavanja djeteta značajno se mijenjaju. Pojavljuje se separacijska anksioznost, jača potreba za kontaktom, ali i veća pažnja i osjetljivost. U tom je trenutku važno kombinirati dosljednost sa strpljenjem. Dijete mora osjećati da je roditelj u blizini, ali istovremeno uči da je krevetić sigurno mjesto u kojem može samo zaspati.
Kvalitetni dječji krevetići
U kojoj bi dobi dijete već trebalo spavati samo?
Ne postoji točno određeno vrijeme, no oko druge godine dijete je već dovoljno veliko da u bračnom krevetu zauzima mnogo prostora i otežava vam kvalitetan san. U toj dobi možete polako početi navikavati dijete na spavanje u vlastitoj sobi, osobito ako uskoro očekujete još jedno dijete. Tako ćete izbjeći da se djeca tijekom noći međusobno bude.
Je li dobro pustiti dijete da se isplače?
Sigurno ste pomislili da naš savjet da jednogodišnje dijete položite u krevetić, izađete iz sobe i pustite ga da samo zaspi ima jednu manu. Upravo tako – dijete će vjerojatno zaplakati. Mišljenja o ovoj metodi razlikuju se. Dok neki roditelji tvrde da je dovoljno izdržati dan ili dva kako bi se dijete naviknulo, drugi smatraju da takav pristup može biti stresan za dijete. Upravo zato postoji i drugačiji pristup koji djetetu pomaže da se postupno osamostali, uz manje plakanja i prisutnost roditelja:
Kada dijete nakon vašeg odlaska počne plakati, pričekajte jednu minutu prije nego što se vratite. Nakon toga ga možete kratko utješiti, primjerice dvije minute, a zatim ponovno izaći iz sobe. Svaki sljedeći put pričekajte malo duže prije povratka – primjerice dvije, pet pa deset minuta – dok vrijeme čekanja postupno ne produžite. Svrha ovakvog pristupa je da dijete postupno shvati da niste nestali i da ćete se vratiti ako mu zatrebate. Istovremeno mu dajete priliku da se polako navikne ostati samo u krevetiću i shvati da je ondje sigurno. Već tijekom trećeg ili četvrtog intervala dijete bi moglo prestati plakati prije nego što se vratite. Pri sljedećem uspavljivanju možda će ponovno zaplakati na minutu ili dvije, a zatim samo zaspati. Ako plač potraje dulje nego inače, primjerice deset minuta, provjerite postoji li neki drugi razlog – možda je dijete gladno, nešto ga boli ili mu je jednostavno neugodno. U tom slučaju riješite problem, a zatim ponovno pokušajte s uspavljivanjem.
Praktični savjeti za intervalnu metodu
Intervalna metoda najbolje funkcionira kada je prate i drugi jasni znakovi sigurnosti. Roditelj može pomoći djetetu i malim gestama koje ne ometaju proces uspavljivanja, ali jačaju osjećaj sigurnosti.
- nježno stavljanje ruke na leđa,
- kratka umirujuća rečenica,
- isti ton glasa pri svakom povratku,
- mirna mimika i spori pokreti,
- dosljedne reakcije bez naglih promjena.
Dijete tako nesvjesno stvara predvidljiv obrazac koji mu pomaže lakše savladati samostalno uspavljivanje.
Dijetetu mora biti udobno
Kako bi dijete moglo mirno zaspati, važno je da ima suhu pelenu, da je sito, da je soba dobro prozračena i da je temperatura ugodna, između 18 i 20 °C. Pobrinite se i za čistu, mekanu posteljinu te udoban dječji madrac. U ugodnom i sigurnom okruženju dijete će lakše zaspati, a kvalitetan madrac pružit će mu odgovarajuću potporu tijekom spavanja. Ako trebate savjet pri odabiru madraca ili dodataka, slobodno nas kontaktirajte.