Mnogi roditelji od samog rođenja naviknu dijete da spava s njima u bračnom krevetu. To samo po sebi nije nužno loše, ali kako dijete raste, prostora u krevetu postaje sve manje. Često upravo tata prvi „izvuče deblji kraj” te, htio to ili ne, završi na kauču ili u drugoj sobi.
U ovom članku smo za vas pripremili nekoliko jednostavnih savjeta zahvaljujući kojima ćete naučiti svoju djecu da spavaju u vlastitom krevetiću.
Kako funkcioniraju navike spavanja kod djeteta?
Mnogi roditelji nisu svjesni da se navike spavanja djeteta oblikuju već tijekom trudnoće i u prvim mjesecima života. Ono što danas djeluje kao simpatično i praktično rješenje (spavanje zajedno s roditeljima), kasnije se može pretvoriti u rutinu koju će biti zaista teško promijeniti. Dijete povezuje spavanje s određenim okruženjem, zvukovima, mirisom ili prisutnošću roditelja. Upravo je zato važno od samog početka stvarati dosljedne asocijacije na spavanje koje će djetetu pomoći da se osjeća sigurno i u svom vlastitom krevetiću.
Kako naučiti dijete da spava u krevetiću?
Odmah na početku moramo napomenuti da savjeti navedeni u našem članku nisu zajamčeni recepti za uspjeh. Dok jedan trik može upaliti kod 100 od 100 djece, drugi možda neće funkcionirati kod većine njih. Svako je dijete individualno i jedinstveno, svako reagira na prvo uspavljivanje u dječjem krevetiću potpuno drukčije. Isprobajte različite savjete i ako dijete reagira loše, nemojte ga uzalud forsirati. Možete ih ponovno isprobati za nekoliko dana ili tjedana.
Priprema djeteta za spavanje
Prije nego što počnete eksperimentirati s konkretnim tehnikama, stvorite ugodno okruženje koje će vaše dijete povezivati sa spavanjem. Ključno je stvoriti predvidljivu rutinu spavanja koja se svaki dan ponavlja na isti način. Dijete će je brzo usvojiti i početi povezivati sa spavanjem.
- prigušeno svjetlo ili noćna svjetiljka,
- kratki ritual (maženje, uspavanka, nježno šaputanje),
- isto vrijeme odlaska na spavanje,
- mirna atmosfera bez ometajućih zvukova,
- čista, ugodna posteljina.
Takva rutina može cijeloj obitelji znatno olakšati prijelaz na samostalno uspavljivanje.
Savjeti za novorođenčad
Najbolje razdoblje za učenje djeteta da samostalno zaspi u vlastitom krevetiću jest odmah nakon rođenja. Vjerojatno ćete uživati u trenucima kada svoju bebu uspavljujete u naručju, no dobro je da se od samog početka navikne zaspati i u svom krevetiću ili kolicima. Malu bebu nakon hranjenja i presvlačenja dovoljno je staviti u krevetić ili kolica, po potrebi je kratko zaljuljati i ubrzo će zaspati. Ako se od samog početka navikne i na to da nakon stavljanja u krevetić izađete iz sobe, kasnije će joj biti puno lakše samostalno zaspati.
Novorođenčad je vrlo osjetljiva na promjene, stoga je važno postupati polako i bez naglih promjena. Ako dijete zaspi u naručju, možete početi tako da ga stavite u krevetić još prije nego što potpuno zaspi, odnosno dok je pospano, ali još uvijek budno. Upravo je to važan korak prema samostalnom spavanju jer dijete tako postupno uči zaspati bez roditelja uz sebe.
Kako naučiti jednogodišnje dijete da zaspi u krevetiću?
Ako ste dijete do godinu dana mukotrpno uspavljivali ili ga čak navikli da spava s vama u bračnom krevetu, prijelaz na samostalno uspavljivanje u krevetiću može biti malo zahtjevniji, ali nije nemoguć. Prvi je korak upoznati dijete s krevetićem i izvan vremena za spavanje. Možete ga koristiti kao sigurno mjesto za igru kada, primjerice, trebate pripremiti ručak ili nakratko otići do toaleta. Drugi provjereni savjet jest početi uspavljivati dijete u krevetiću tijekom poslijepodnevnog spavanja, a tek nakon nekoliko dana to pokušati i noću. Krevetić može slobodno biti u vašoj spavaćoj sobi, a tijekom uspavljivanja možete ostati uz dijete. Kada se na to navikne, možete izaći iz spavaće sobe odmah nakon što ga stavite u krevetić.
Oko prve godine djetetove se navike spavanja znatno mijenjaju. Pojavljuje se separacijska anksioznost, povećava se potreba za kontaktom s roditeljem, ali istovremeno dijete postaje svjesnije svoje okoline. U tom je razdoblju važno kombinirati dosljednost sa strpljenjem. Dijete treba osjetiti da je roditelj u blizini, ali istovremeno postupno učiti da je krevetić sigurno mjesto u kojem može zaspati i samo.
Kvalitetni dječji krevetići
U kojoj bi dobi dijete već trebalo spavati samo?
Ne postoji točno određeno vrijeme za preseljenje djeteta u vlastiti krevet ili sobu, no oko druge godine dijete je već dovoljno veliko da u bračnom krevetu zauzme mnogo prostora i oteža vam kvalitetan san. U ovoj dobi možete polako početi navikavati dijete na spavanje u vlastitoj sobi, osobito ako uskoro stiže još jedna beba, jer bi se djeca noću mogla međusobno buditi.
Je li dobro pustiti dijete da se isplače?
Sigurno vam je palo na pamet da naš savjet da jednogodišnje dijete pustite da samo zaspi u krevetiću i zatim izađete iz spavaće sobe ima jednu manu. Točno – dijete bi zbog toga moglo početi plakati. Mišljenja o puštanju djeteta da se isplače prilično se razlikuju. Dok neki roditelji smatraju da je dovoljno izdržati dan ili dva kako bi se dijete naviknulo na novu rutinu, stručnjaci upozoravaju na moguće negativne posljedice takvog pristupa. Upravo zato donosimo još jedan savjet koji vam može pomoći da dijete postupno osamostalite. Dijete će možda i dalje negodovati ili zaplakati, ali ćete mu istovremeno pružiti osjećaj sigurnosti i postupno ga naučiti da može zaspati i bez vaše neposredne blizine:
Kada dijete nakon vašeg odlaska počne plakati, pustite ga da plače jednu minutu. Nakon toga se vratite i tješite ga dvije minute. Zatim ponovno izađite i pustite ga da plače nešto dulje. Interval postupno produžujte, primjerice na 2, 5 pa 10 minuta, a nakon svakog povratka dijete uvijek tješite dvije minute. Koja je svrha ovakvog pristupa? Dijete će postupno shvatiti da niste nestali i da ćete mu, ako vas zatreba, priskočiti u pomoć. Istovremeno dobiva priliku provesti kratko vrijeme samo i naučiti da je sigurno i kada roditelj nije neposredno uz njega. Već nakon nekoliko intervala neka će djeca prestati plakati prije nego što se vratite. Pri sljedećem uspavljivanju dijete će možda ponovno kratko zaplakati, ali bi s vremenom trebalo sve lakše prihvaćati novu rutinu i samostalno zaspati. Ako pak plače dulje vrijeme, primjerice deset minuta, provjerite postoji li neki drugi razlog – možda ga nešto boli, gladno je, žedno ili mu je jednostavno neugodno. U tom slučaju pokušajte riješiti problem, a zatim ponovno pokušajte ostaviti dijete da zaspi samo.
Praktični savjeti za intervalnu metodu
Intervalna metoda najbolje funkcionira kada je prate i drugi jasni signali sigurnosti. Roditelj može djetetu pomoći i sitnim gestama koje ne zadiru značajno u proces uspavljivanja, ali jačaju osjećaj sigurnosti.
- nježno stavljanje ruke na leđa,
- kratka umirujuća rečenica,
- isti ton glasa pri svakom povratku,
- mirna mimika i polagani pokreti,
- dosljedne reakcije bez naglih promjena.
Dijete tako podsvjesno stvara predvidljiv obrazac koji mu pomaže da se bolje nosi sa samostalnim uspavljivanjem.
Dijete mora imati udobnost
Osim punog trbuščića i prazne pelene, djetetu je za miran san potrebna i suha pelena, dobro prozračena soba, ugodna sobna temperatura od 18 do 20 °C, udobna posteljina te kvalitetan dječji madrac. Kada mu osigurate ugodne uvjete za spavanje, dijete će lakše i brže zaspati, a kvalitetan madrac pružit će mu odgovarajuću potporu tijekom sna.
Ako trebate savjet pri odabiru madraca ili dodataka, slobodno nas kontaktirajte.